Šta će biti sa našom djecom?

Zašto muškarci ne plaču?

images

Brojne studije potvrđuju da su djeca koja su bila uključena u programe namijenjene rastu i razvoju socio-emocionalnih vještina manje agresivna, manje anksiozna i da bolje rješavaju probleme od svojih vršnjaka koji nisu bili uključeni u slične programe. Pored toga, dobro razvijene socijalne i emocionalne kompetence na ranom uzrastu su direktno povezane sa budućim akademskim postignućem i stanjem mentalnog zdravlja. Drugim riječima, kada djeca nauče kako da sama sebe umire, kako da izraze svoja osjećanja i kako da se ponašaju prema drugima, stvaraju čvrst temelj za budući uspjeh i blagostanje. Ukratko, jedan od boljih pokazatelj sreće i zadovoljstva životom je stepen emocionalne inteligencije. Što su nam djeca emocionalno inteligentnija to će biti srećnija!

Šta je uopšte socijalna inteligencija?

Biti emocionalno inteligentan znači znati na prihvatljiv način izraziti svoju sreću, tugu i ljutnju. Zahvaljujući socijalnoj inteligenciji znamo da živimo u harmoniji sa drugima, da imamo povjerenje u sebe, da smo spremni da se suočimo sa problemima i da znamo prihvatiti kritiku, a da smo istovremeno u stanju da životne teškoće pretvorimo u nešto konstruktivno i na koncu pozitivno za nas same.
One osobe kod kojih je razvijena ova vrsta inteligencije posjeduju mogućnost empatije, u stanju su da prepoznaju emocije drugih, znaju da procjene svoje mogućnosti, da se motivišu i da prevaziđu životne frustracije.

Kako to izgleda u našim krajevima

Kod nas se na emocionalnu inteligenciju gleda često podrugljivo i seksistički. Nerijetko se smatra da je potpuno nepoželjna i da nije dobro pokazivati osjećanja, pa čak da nije poželjno neka ni imati kao npr. tugu. Na svakom igralištu ćete čuti “Dječaci ne plaču!”, “Vidi kako si ružna kada plačeš.” itd.
Dakle, mi svojoj djeci ne dozvoljavamo ni da imaju sva osjećanja, a izražavanje istih je kod nas jedan od mnogih tabua.
Ako se osvrnemo na sistem obrazovanja od najranijeg uzrasta pa do kraja osnovnog ili srednjoškolskog obrazovanja, dođemo do sumorne istine da se u najmanju ruku ne vodi računa o emocionalnom zdravlju. Čak da budemo slobodni, možemo konstatovati da naš program ne prepoznaje tu kategoriju.
Djeca koja žive na podnebljima bivše Jugoslavije su onda uskraćena (u većini slučajeva) jedne bitne komponente inteligencije, EMOCIONALNE!?

Malo o istraživanjima

Mnogobrojna istraživanja su potvrdila da razvijanjem emocionalne inteligencije kod djeteta direktno utičemo na njegove mogućnosti da bude sretno u budućem životu. Na taj način učimo ga da razumije svoje emocije, da komunicira staloženo, da razvija pozitivne odnose, da se nosi sa konfliktima na nenasilan način, da se veže i ostvari bliskost i da donosi odgovorne odluke.
Neki od konkretnih pokazatelja ukazuju da su djeca koja su prošla kroz neku vrstu programa sticanja emocionalnih i socijalnih vještina pokazala:
• Napredak od 23% socijalnih i emocionalnih kompetenci (prijateljstvo, saosjećanje, spremnost da pomognu drugima,…)
• Smanjenje za 11% anksioznosti i za 9% agresivnog ponašanja
• Poboljšanje školskog uspjeha za 11%

Pa šta će onda biti sa našom djecom koja pohađaju vrtiće i škole u okviru kojih je poticanje emocionalone inteligencije nepostojeće ili samo u tragovima? Kako će naša djeca biti kompetitivna na tržištu rada kada upravo emocionalna inteligencija doprinosi i tom postignuću? Možda je baš nizak stepen emocionalne inteligencije na ovim podnebljima fenomen koji doprinosi učestalijim sukobima, trvenjima i periodičnim ratovima.

urlDragi roditelji, potičite svakodnevno emocionalnu inteligenciju svoje djece jer drugi niko neće.
Evo i kako…
1. Čitajte svom djetetu i sa svojim djetetom, priče, bajke i svako drugo prilagođeno štivo jer to pomaže djetetu da razumije osnovna osjećanja.
2. Razgovarajte sa svojim djetetom. U trenucima sreće i tuge, vaše dijete vas posmatra. Pričajte mu o svojim osjećanjima jednostavnim i razumljivim rječnikom.
3. Pomozite djetetu da imenuje ono što osjeća.
4. Ne branite djetetu pojedine emocije, kao što je tuga. I dječaci imaju pravo da plaču!

Jasna Dragišić, psiholog

izrazbl@gmail.com
+387 65 026 344

 

Korak dalje: Program Emocionalnog opismenjavanja djece od 5 do 12 godina
Izrazbl.com

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s