Kako djeca postaju žrtve marketinga

pubMarketing industrija se sve više bazira na najmlađim potrošačima tražeći nove tehnike i strategije koje bi trebale da daju još bolje rezultate. A šta je sa etikom i da li uopšte postoje granice u potrošačkom svijetu?
Dijete danas ima autonomiju u okviru svoje porodice, danas se njegovi ukusi poštuju, njegove preferencije prate i nastoji mu se ugoditi. Ova vrsta klime upravo pogoduje i stvara veliki prostor za ekonomsku propagandu namijenjenu baš najmlađim. Tako dolazimo do termina „faktor maltretiranja“ koji se odnosi na sposobnost djeteta da traži od roditelja da mu kupe konkretan proizvod sve dok ovi ne popuste i ne kupe proizvod koji ne bi kupili inače. Upravo na ovom faktoru se bazira marketing velikih kompanija koje ga nastoje učiniti što efikasnijim. Današnji roditelji, i sami žrtve brendova, su spremniji da popuste potrošačkim prohtijevima svoje djece od generacije svojih roditelja.

Na koji način se „hvataju“ najmlađi?

Za najmlađe potrošače su osmišljeni nerijetko crtani likovi koji su prepoznatljivi i privlačni na osnovu kojih se baziraju milionski profiti. Svi znamo za lutkice Hello Kitty koje obožavaju djevojčice u gotovo svim dijelovima svijeta. Crtani junaci poput Nodija preko kojeg se prodaju čak i sirupi ili Spiderman-a koji je nalijeplijen na gotovo sve vrste proizvoda, od sokova, preko patika do bicikala.
Od kolijevke pa do groba je parola kojom se vode multibilionske kompanije koje prepoznatljive likove vežu za dijete od rođenja… Zdjelice u kojima jede, šampon kojim se kupa, kaladont kojim pere zube, itd. su često „ukrašeni“ slikom nekog prepoznatljivog lika koji sa uvlači pod kožu i stvara posebnu vrstu emocionalne uslovljenosti. Jasno je da upravo taj lik postaje ključna veza između djeteta i određenog proizvoda. Međutim, do sedme godine neophodno je privući i roditelje jer na kraju je ipak za najmlađe njihova odluka presudna. Tako npr. Kinder provlači kroz svoje ekonomsko propagandne programe hranljivost proizvoda, a istovremeno dizajnom i recimo igračkama u Kinder jajetu vrši pritisak na djecu.

A kako to izgleda sa nešto starijima?

Tržište koje obuhvata djecu od 8 do 12 godina je jedno od najunosnijih. Velike kompanije troše milijarde kako bi na što adekvatniji način ispitale ovo tržište i privukle mlade kupce. Ovi posljednji imaju sve veći uticaj na potrošačke izbore svojih porodica te predstavljaju posebno interesantnu metu, pogotovo što je riječ o prijemčivoj publici. Oni su sve više ciljani putem svih medija, televizije, radija, mobilnih telefona, ali i putem Interneta. Određeni sajtovi koji nude sadržaje za ovaj uzrast, nude niz komercijalnih linkova. Pribjegava se „buzz marketingu“ u okviru kojeg osobe koje na četovima i blogovima imaju lidersku moć bivaju na neki način regrutovani i dalje plasiraju određene proizvode.
Da li se boriti protiv marketinga?
Sve ove reklame koje naprosto „izlijeću“ sa svih strana bombarduju djecu, stavljaju pred njih niz kontradikcija, koriste i iskorištavaju nezrelost dječijeg mišljenja i rasuđivanja ne vodeći računa o razvojnim ili bilo kojim drugim potrebama djeteta već nastoje da ostvare što veći profit upravo na račun djece. Postavlja se pitanje do koje mjere upravo određene reklamne poruke koje su upućene direktno djeci mogu da utiču na njihov cjelokupan razvoj. Da li npr. marketing ima odgovornost u sve lošijoj ukupnoj ishrani djece u kojoj danas slatkiši imaju značajno mjesto ili je opet sva odgovornost na roditeljima?
Marketing je tu i sastavni je dio naših života. Velike kompanije nastoje da povećaju svoje profite i ne biraju sredstva da dođu do cilja. U takvom okruženju izgraditi potrošačku samostalnost djece je veliki izazov i zahtijeva djelovanje u okviru strožijih i jasnih zakonskih regulativa, školskih ustanova i porodice.

Uloga roditelja

Važno oruđe u borbi protiv ekonomske propagande je razvijanje kritičkog mišljenje kod djece od najmlađeg uzrasta. Roditelji trebaju biti svjesni da su upravo njihova djeca najveće mete marketing industrije. Dijete od 12 godina želi biti cool i želi da posjeduje stvari za koje smatra da će mu to omogućiti. Ne treba izgubiti iz vida da su i roditelji česte mete i da reklame npr. igraju na njihovu nesigurnost i nastoje da im prodaju neki nazovi edukativni uređaj, igračku itd.
Rodtelji mogu da djeluju na nekoliko načina:
• Mogu da ograniče svu vrstu medija u okviru porodice
• Mogu da učestvuju u odlukama na Internetu i izborima u okviru sadržaja koje nudi
• Mogu da sačekaju sa uvođenjem nekih aparata namijenjenih djeci
• Mogu da budu primjeri potrošača koje ne kupuju kompulsivno

Sve u svemu, izbori roditelja nisu jednostavni. Pritisak djece je uvijek prisutan, međutim umjesto konflikta ove situacije treba iskoristiti kako bi se razgovaralo o potrebnosti nekog proizvoda, načinu na koji je predstavljen u medijima i njegove stvarne utilitarnosti. To su prilike da se sa djecom razgovara o sistemu vrijednosti koji želimo njegovati, pa i o društvenom poretku u kojem živimo.
Međutim u svakodnevnom životu ispunjenom stresom na dnevnom nivou nije uvijek lako razgovarati, objašnjavati i preispitivati, tako da roditelji nerijetko popuste i idu linijom manjeg otpora kupujući na kraju ono što je dijete tako istrajno tražilo.

Jasna Dragišić, psiholog
Inicijativa za rast i razvoj – IZRAZ,  izrazbl@gmail.com, +387 65 026 344

 

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

w

Povezivanje sa %s